Afrika već živi solarnu revoluciju koju statistike jedva vide

Solarna energija u Africi dugo se gledala kroz velike državne projekte, međunarodne fondove i službene statistike. No takav pogled sve više promašuje stvarnost. Prema analizama African Solar Industry Associationa, stvarni rast fotonapona na kontinentu mnogo je veći od onoga što se vidi u registriranim mrežnim projektima. Ako se u obzir uzmu uvozni podaci za module iz Kine, 2025. godina ne izgleda kao godina s 3,5 do 3,8 GW novog solarnog kapaciteta, nego kao godina u kojoj je u Africi moglo biti dodano više od 16 GW.

Razlika je golema, ali objašnjenje je zapravo jednostavno. Velik dio afričkog solarnog rasta ne događa se u obliku velikih elektrana koje prolaze kroz javne natječaje i službene energetske planove, nego na krovovima tvornica, hotela, trgovačkih centara, skladišta, farmi, telekomunikacijskih tornjeva i stambenih kompleksa. To su sustavi koje financiraju privatne tvrtke, često bez velikih najava, jer im ne trebaju za imidž, nego za svakodnevno poslovanje.

Upravo tu leži najveća razlika u odnosu na Europu. U mnogim afričkim državama solarna energija ne konkurira samo mrežnoj struji. Ona konkurira dizelskim generatorima. A dizel je skup, bučan, ovisan o uvozu i traži stalno održavanje. Kada tvrtka zbog nestanka struje mora zaustaviti proizvodnju, hladnjače, hotel ili podatkovni centar, fotonapon sa spremnikom energije prestaje biti klimatska tema i postaje poslovna nužnost. Ako se investicija može vratiti za godinu ili dvije, tržište više ne treba snažne subvencije da bi raslo.

Zato ne čudi podatak da se oko 85 posto novog solarnog kapaciteta u Africi povezuje s komercijalnim i industrijskim sektorom. Kućanstva zasad imaju manju ulogu. Glavni kupci su oni kojima je pouzdana električna energija uvjet opstanka. Afrika bi tako mogla preskočiti dio klasičnog energetskog razvoja, slično kao što su mnoge zemlje preskočile široku fiksnu telefonsku mrežu i odmah prešle na mobilne komunikacije.

Kina u toj priči ima ključnu ulogu. Jeftini kineski moduli i baterije omogućili su da se solarni sustavi isplate mnogo brže nego prije nekoliko godina. Iako je Južnoafrička Republika i dalje najveće solarno tržište kontinenta, uvozni podaci pokazuju da većina modula sada odlazi u druge afričke zemlje. To znači da rast više nije ograničen na nekoliko predvodnika, nego se širi prema zapadnoj i istočnoj Africi.

Problem je što takav razvoj može dodatno oslabiti državne elektroprivrede. Ako najpouzdaniji kupci počnu sami proizvoditi struju, mrežnim operatorima ostaje manje prihoda za održavanje ionako slabih sustava. No pokušaj zaustavljanja tog trenda bio bi pogrešan odgovor.