Arktički led ponovno se ubrzano topi: Kratka stanka bila je samo privid

Nakon nekoliko godina u kojima se činilo da je smanjivanje zimskog morskog leda na Arktiku usporilo, novi satelitski podaci pokazuju da je takav predah bio samo privremen. Tijekom zime 2024./2025. zabilježen je najveći godišnji pad površine arktičkog leda otkako su 1978. počela sustavna satelitska mjerenja.

Arktički morski led tijekom ljeta se topi, a zimi ponovno širi. Znanstvenici zato posebno prate njegovu fazu rasta od studenoga do siječnja te razdoblje najveće površine u veljači i ožujku. Istraživanje tima sa Sveučilišta Southampton, objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, pokazuje naglo pogoršanje u obje faze.

Tijekom rasta u zimi 2024./2025. površina leda bila je za 720.000 četvornih kilometara manja nego godinu prije. To je površina gotovo jednaka cijeloj Turskoj. U razdoblju zimskog maksimuma razlika je narasla na čak 930.000 četvornih kilometara. Oba su pada najveća zabilježena za ta razdoblja od početka satelitskih mjerenja.

Negativan trend nastavio se i tijekom zime 2025./2026. U fazi rasta površina se smanjila za dodatnih 140.000 četvornih kilometara te pala na rekordno niskih 11,3 milijuna četvornih kilometara. Tijekom veljače i ožujka led se proširio za oko 300.000 četvornih kilometara više nego prethodne godine, ali je njegova ukupna površina ipak ostala druga najmanja ikada izmjerena u tom dijelu godine.

Početkom 2020-ih nekoliko je istraživanja upozoravalo da se dugoročno smanjivanje zimskog leda možda privremeno usporava. Novi rezultati pokazuju da se nije radilo o stvarnoj promjeni smjera, nego o prirodnoj kratkotrajnoj oscilaciji koja je prikrila nastavak dugoročnog pada.

Prema istraživačima, naglo smanjivanje leda nije neočekivano s obzirom na to da je temperatura arktičke regije porasla približno 2,8 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Arktik se zagrijava znatno brže od globalnog prosjeka, a gubitak bijele ledene površine dodatno ubrzava proces jer tamnije more upija više Sunčeve energije.

Manje zimskog leda znači i tanji ledeni pokrov na početku ljeta, koji se zatim lakše i brže topi. Posljedice se ne zaustavljaju na Arktiku: promjene mogu utjecati na oceanske i atmosferske struje, vremenske prilike u drugim dijelovima svijeta te ekosustave životinja koje ovise o morskom ledu.