Austrijanci razvili zid od opeke koji se nakon rušenja može ponovno složiti

Rušenje zgrada jedan je od najgrubljih primjera rasipanja u građevini. Supermarketi, skladišta i jednostavne poslovne hale često nestaju nakon deset ili dvadeset godina, iako bi dio ugrađenog materijala mogao trajati mnogo dulje. Posebno se to odnosi na opeku, kvalitetan i energetski zahtjevan građevinski materijal koji nakon rušenja najčešće završi u građevinskom otpadu. Istraživači Tehničkog sveučilišta u Grazu žele promijeniti upravo taj dio priče.

Tim TU Graza razvio je zid od opeke koji se nakon montaže može rastaviti i ponovno sastaviti na drugoj lokaciji. Ideja je jednostavna, ali tehnički vrlo zahtjevna: odvojiti životni vijek opeke od životnog vijeka same zgrade. Drugim riječima, ako građevina prestane biti potrebna, njezini zidovi ne moraju završiti kao šuta, nego mogu postati građevni elementi za novi objekt.

Ključ je u posebnim reverzibilnim fugama. Kod klasičnog zida opeke su trajno povezane mortom, pa ih je pri rušenju teško odvojiti bez oštećenja. Novi sustav koristi prefabricirane zidne elemente koji su dovoljno čvrsti i stabilni tijekom uporabe, ali se kasnije mogu rastaviti. Zidovi su debeli 44 centimetra, opeke već sadrže izolacijsku vunu, a elementi se isporučuju ožbukani, čime se smanjuje i posao na gradilištu.

Prednost ovakvog pristupa nije samo praktična, nego i klimatska. Proizvodnja opeke troši mnogo energije, pa se njezina stvarna ekološka bilanca znatno poboljšava ako se isti elementi koriste više puta. Prema dosadašnjim rezultatima istraživanja, ponovno upotrebljivi zidni elementi od opeke tijekom tri životna ciklusa mogu smanjiti emisije CO2 za oko 60 posto u odnosu na klasičnu gradnju.

Ovakav sustav mijenja i način razmišljanja o zgradama. One više nisu samo objekti koji se jednom izgrade i na kraju sruše, nego svojevrsna skladišta materijala. U tome mogu pomoći BIM tehnologije, odnosno digitalni modeli zgrada u kojima se točno bilježi koji su elementi ugrađeni i gdje se nalaze. To kasnije olakšava plansku demontažu i ponovnu uporabu.

TU Graz je sustav već provjerio na demonstracijskom objektu. Konstrukcija je podignuta, zatim rastavljena i ponovno sastavljena na drugom mjestu. Prema navodima istraživača, objekt je nakon toga ostao potpuno funkcionalan. Stabilnost se može osigurati dovoljno teškim krovom ili okomitim prednapregnutim šipkama koje prolaze kroz zidove.