Autoindustrija ima višak baterija: rješenje postoji, ali nije tako jednostavno

Proizvođači automobila posljednjih su godina masovno ulagali u elektrifikaciju, gradeći tvornice baterija za potražnju koja se tek trebala dogoditi. No kako prodaja električnih vozila nije rasla tempom koji su očekivali, industrija se našla u neobičnoj situaciji, ima više baterijskog kapaciteta nego što joj trenutačno treba.

Umjesto gašenja proizvodnje, proizvođači su pronašli alternativu. Višak baterija preusmjerava se u sustave za pohranu energije. Riječ je o velikim baterijskim paketima koji se koriste za stabilizaciju elektroenergetske mreže, pohranu energije iz obnovljivih izvora i upravljanje potrošnjom u trenucima najvećeg opterećenja.

Takva rješenja sve su traženija, osobito zbog rasta obnovljivih izvora koji proizvode energiju ovisno o suncu i vjetru. Baterije omogućuju spremanje viška energije i njezino korištenje kada je najpotrebnije. Upravo tu automobilska industrija vidi priliku da iskoristi postojeće kapacitete.

Jedan od najvećih novih kupaca su podatkovni centri povezani s umjetnom inteligencijom. Njihova potrošnja energije raste iznimno brzo, a baterijski sustavi pomažu u upravljanju opterećenjem i smanjenju troškova. Punjenje u razdobljima niže cijene i korištenje energije u vršnim satima postaje ključna strategija.

Prema podacima tvrtke Benchmark Mineral Intelligence, proizvođači su planirali kapacitet od oko 275 GWh, dok se stvarna potražnja ove godine procjenjuje na 182 GWh. Dio tog manjka apsorbirat će upravo tržište stacionarnih baterija, ali ni to neće u potpunosti riješiti višak. Veliki proizvođači već reagiraju. Ford planira prenamijeniti dio proizvodnje za izradu sustava za pohranu energije, dok General Motors ulaže desetke milijuna dolara kako bi prilagodio postojeće pogone. Cilj je iskoristiti infrastrukturu koja je već izgrađena za električne automobile.

No prelazak nije jednostavan. Baterije za automobile i za stacionarne sustave nisu identične. Automobili koriste kemije koje daju veliku gustoću energije, dok sustavi za pohranu preferiraju jeftinije i dugotrajnije tehnologije, poput LFP baterija. To znači dodatna ulaganja i prilagodbe proizvodnje.