Danska planira golemu podzemnu "zračnu bateriju" za spremanje energije vjetra

Danska bi višak električne energije iz vjetroelektrana u budućnosti mogla spremati duboko pod zemljom, u napuštenim slanim kavernama. Nizozemska kemijska tvrtka Nobian i izraelska energetska kompanija Airengy pokrenule su istraživanje mogućnosti gradnje velikog spremnika energije koji bi umjesto klasičnih baterijskih ćelija koristio snažno komprimirani zrak.

Princip takozvanog CAES sustava relativno je jednostavan. Kada vjetroelektrane proizvode više struje nego što mreža može prihvatiti, višak energije pokreće kompresore koji sabijaju zrak i utiskuju ga u podzemnu kavernu. Kada potrošnja poraste ili vjetar oslabi, zrak se oslobađa i koristi za pokretanje turbina koje ponovno proizvode električnu energiju.

Airengy svoju tehnologiju naziva AirBattery, odnosno zračna baterija, iako se energija ne pohranjuje elektrokemijski kao u litij-ionskim baterijama. Prednost takvog sustava mogla bi biti mogućnost spremanja vrlo velikih količina energije tijekom duljeg razdoblja, bez potrebe za golemom količinom skupih baterijskih materijala.

Slane kaverne nastaju ispiranjem podzemnih naslaga soli, a zbog prirodno nepropusnih stijena već se desetljećima koriste za skladištenje plina i drugih tvari pod visokim tlakom. Sve se češće razmatraju i za spremanje vodika, a komprimirani zrak bio bi još jedan način iskorištavanja postojeće podzemne infrastrukture.

Danska je posebno zanimljiva za takav projekt jer velik dio električne energije dobiva iz vjetra. U vrlo vjetrovitim razdobljima proizvodnja ponekad premašuje potrošnju i mogućnosti prijenosne mreže, dok se tijekom zatišja mora nadoknaditi drugim izvorima. Veliki spremnici mogli bi smanjiti ta kolebanja i omogućiti učinkovitije korištenje obnovljive energije.

Ipak, projekt zasad nije odobren, nego tek studija izvedivosti. Nobian i Airengy trebaju provjeriti je li postojeća danska kaverna tehnički prikladna, koliki bi bili gubici energije, troškovi gradnje i rada te može li sustav biti komercijalno konkurentan baterijama, hidroelektranama i drugim oblicima skladištenja.

Sama tehnologija nije nova. Prva komercijalna elektrana s podzemnim spremnikom komprimiranog zraka puštena je u pogon još 1978. u njemačkom Huntorfu. Razlika je u tome što se takvi sustavi danas više ne promatraju kao pomoć klasičnim elektranama, nego kao mogući ključni oslonac mreže s velikim udjelom nestalne energije vjetra i sunca.