Do 60 metara dnevno: Zašto neki ledenjaci ubrzano rastu unatoč zatopljenju

Dok većina svjetskih ledenjaka ubrzano gubi masu i povlači se, manji dio njih ponaša se potpuno suprotno, rastu, i to iznenađujuće brzo. Zabilježeni su slučajevi u kojima se ledene mase pomiču i do 60 metara dnevno, što je za ledenjake iznimno velika brzina.

Globalno postoji nekoliko stotina tisuća ledenjaka, a velika većina trpi posljedice porasta temperature. U Alpama bi do kraja stoljeća većina njih mogla nestati. Ipak, oko 3000 ledenjaka pokazuje suprotan trend, povremeno ili dugotrajno naglo napreduju prema dolinama. Istraživanje koje je vodio tim sa Sveučilišta u Portsmouthu pokazalo je da se takvi "jurišni ledenjaci" uglavnom nalaze u Arktiku i subarktiku te u Himalaji i planinskim lancima poput Karakoruma. Ta područja obuhvaćaju gotovo 98 posto svih zabilježenih slučajeva.

Razlog nije hlađenje, nego voda. Da bi ledenjak naglo napredovao, potrebne su dvije ključne pretpostavke. Prva je obilna akumulacija snijega u izvorišnom području, što povećava masu leda. Druga je povremeno otapanje, odnosno temperature iznad nule koje stvaraju otopljenu vodu. Ta voda prodire do podloge ledenjaka i smanjuje trenje između leda i tla, djelujući poput maziva. Posljedica je ubrzano klizanje ledene mase prema dolini.

Takvi prodori mogu trajati mjesecima ili čak godinama. Primjerice, ledenjak Nathorstbreen na Svalbardu napredovao je deset godina i u tom razdoblju pomaknuo se 15 kilometara. No ubrzano kretanje nosi i rizike. U najmanje 81 slučaju posljednjih godina formirale su se ledene brane iza kojih se zadržavala voda, a njihovo naglo pucanje izazvalo je razorne bujične poplave nizvodno.

Klimatske promjene pritom imaju dvostruki učinak. U nekim regijama povećana količina otopljene vode može potaknuti češće prodore. U drugima su se ledenjaci već toliko stanjili da im nedostaje masa za takva kretanja. Upravo ta kombinacija procesa otežava predviđanje budućih događaja i čini ponašanje ledenjaka sve složenijim.