EU juri za Kinom: Razlika u cijeni baterija mogla bi pasti na 30 posto

Europska unija već godinama pokušava smanjiti ovisnost o Kini kada je riječ o proizvodnji baterija za električne automobile. Sada nova analiza organizacije Transport & Environment sugerira da bi ambiciozan plan povećanja europske proizvodnje mogao dramatično smanjiti razliku u cijeni između europskih i kineskih baterija.

Prema podacima koje prenosi Bloomberg, trenutačna razlika u cijeni između europskih i kineskih baterijskih paketa doseže čak 90 posto, odnosno europski su za toliko skuplji. No, ako bi se realizirali planovi za snažniji razvoj domaće proizvodnje, ta bi razlika mogla pasti na oko 30 posto. To bi, prema procjenama T&E-a, za prosječno električno vozilo značilo razliku od oko 500 eura u maloprodajnoj cijeni.

Takav scenarij temelji se na klasičnim ekonomskim principima, povećanju obujma proizvodnje, jačanju stručnosti, većoj automatizaciji i ostvarivanju ekonomije razmjera. Što se više baterija proizvodi unutar Europe, to se trošak po jedinici smanjuje. Uz to, lokalna proizvodnja smanjuje troškove transporta, logističke rizike i valutne oscilacije.

Europska strategija podrazumijeva razvoj takozvanih gigatvornica diljem kontinenta, od Njemačke i Francuske do Skandinavije i istočne Europe. Cilj je stvoriti cjeloviti lanac vrijednosti, od prerade sirovina i proizvodnje ćelija do sklapanja baterijskih paketa. U igri su i nova partnerstva s proizvođačima sirovina iz Australije, Kanade i Južne Amerike kako bi se smanjila ovisnost o kineskim dobavljačima litija i drugih ključnih materijala.

Razlika od 30 posto i dalje nije zanemariva, no u usporedbi s trenutačnih 90 posto predstavlja velik pomak. T&E smatra da bi takav jaz mogao biti premošten državnim potporama, poreznim olakšicama ili poticajima za kupce električnih vozila. U tom kontekstu, nešto viša cijena domaće baterije promatra se kao strateška investicija u energetsku i industrijsku neovisnost.

Osim sigurnosti opskrbe, tu je i klimatski aspekt. Lokalna proizvodnja baterija uz strože europske standarde mogla bi smanjiti ugljični otisak u usporedbi s uvozom iz Azije, pogotovo ako se energija za proizvodnju osigura iz obnovljivih izvora. Hoće li Europa uspjeti dostići kinesku učinkovitost i cjenovnu konkurentnost, ovisit će o brzini provedbe planova i političkoj odlučnosti.