Europa ubrzava zelenu tranziciju suočena s klimatskim izazovima

Europska unija pojačava napore u zelenoj energetskoj tranziciji, potaknuta dugoročnim klimatskim ciljevima i hitnim pitanjima energetske sigurnosti. U 2025. godini po prvi su put vjetar i sunce proizveli više električne energije od fosilnih goriva, no put prema dekarbonizaciji suočava se s preprekama, od ovisnosti o plinu do složenih regulatornih okvira.

Rekordan udio obnovljivih izvora, ali ovisnost o plinu i dalje brine

U 2025. domaći obnovljivi izvori činili su gotovo polovicu ukupne proizvodnje električne energije u EU, pri čemu je rekordna solarna proizvodnja djelovala usklađeno s energijom vjetra. Dok je ugljen na putu potpunog izlaska iz energetskog miksa, dosegnuvši povijesno nisku razinu, ovisnost o plinu ostaje ključni izazov. Povećanje proizvodnje iz plina, potaknuto padom hidroenergije, podiglo je račun za uvoz fosilnog plina za 16 posto i uzrokovalo cjenovne šokove. Iako je EU dogovorila zabranu uvoza ruskog plina do kraja 2027., pojavile su se nove ovisnosti, ponajprije o američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG), što prijeti europskoj sigurnosti i slabi pregovaračku moć.

Sedam zemalja koči napredak Europske unije

Ipak, napredak nije ravnomjeran diljem bloka. Analiza nacionalnih energetskih i klimatskih planova otkrila je sedam zemalja koje koče europsku energetsku tranziciju. Te države - Belgija, Bugarska, Češka, Njemačka, Italija, Poljska i Rumunjska - bit će odgovorne za čak 80 posto emisija iz energetskog sektora EU-a do 2030. Poljska će, prema projekcijama, do tada imati najprljaviju električnu mrežu u Uniji i bit će najveći proizvođač energije iz ugljena, odgovoran za više od 40 posto preostale proizvodnje. Njemačka će, unatoč planovima, i dalje biti najveći emiter u energetskom sektoru s udjelom od oko 30 posto. Češka planira najnižu primjenu obnovljivih izvora u EU, dok će se u Bugarskoj i Rumunjskoj oslanjanje na fosilna goriva jedva promijeniti.

Pravne bitke oko definicije "zelenog" vodika

Uz neravnomjeran napredak, tranziciju usporavaju i složeni regulatorni izazovi, najočitije u sektoru vodika. Vodik proizveden iz obnovljivih izvora ključan je za dekarbonizaciju, no njegova pravna definicija postala je predmet spora. Europska komisija usvojila je stroge kriterije, poznate kao "pravila o dodatnosti", kako bi se za proizvodnju vodika koristila isključivo nova, dodatna obnovljiva energija. Ovi kriteriji, koji uključuju stroga pravila o vremenskoj i geografskoj povezanosti, naišli su na otpor. Visoki dužnosnici iz Njemačke, Španjolske i drugih zemalja tvrde da su pravila prestroga i da odgađaju investicije, zbog čega projekti ostaju zaglavljeni u fazi planiranja. S druge strane, koalicija nevladinih organizacija pozvala je EU da zadrži postojeća pravila, upozoravajući da bi njihovo ublažavanje potkopalo klimatske ciljeve i stvorilo regulatornu nesigurnost.

*uz korištenje AI-ja