Finska završava podzemno skladište za nuklearni otpad koje mora izdržati 100.000 godina

Finska na otoku Olkiluoto, na zapadnoj obali zemlje, privodi kraju gradnju jednog od najvažnijih i najneobičnijih infrastrukturnih projekata u Europi. Riječ je o podzemnom odlagalištu Onkalo, tunelskom sustavu koji se spušta oko 430 metara u dubinu i namijenjen je trajnom skladištenju istrošenog nuklearnog goriva iz finskih nuklearnih elektrana. Projekt vodi tvrtka Posiva, u vlasništvu energetskih kompanija koje upravljaju finskim reaktorima.

Plan skladištenja temelji se na više zaštitnih slojeva. Istrošeno gorivo zatvara se u bakrene spremnike, oni se okružuju bentonitnom glinom, a zatim polažu u bušotine u granitnoj stijeni na dnu tunelskog sustava. Uz bakar, bentonit i granit, važnu ulogu ima i samo temeljno stijenje. Olkiluoto se nalazi na Fenoskandijskom štitu, jednom od najstarijih i geološki najstabilnijih dijelova europske kontinentalne kore. Prema planu, takva kombinacija prirodnih i tehničkih barijera trebala bi spriječiti prodor radioaktivnih tvari u okoliš kroz vrlo dugo razdoblje.

Vremenski okvir je ono što ovaj projekt čini posebno složenim. Dio radioaktivnog otpada ostaje opasan desetke tisuća godina, a u javnosti se najčešće spominje razdoblje od 100.000 godina. To je dulje od trajanja svih poznatih država, jezika i civilizacija. Zato problem nije samo inženjerski, nego i komunikacijski, odnosno kako upozoriti ljude u dalekoj budućnosti da ne otvaraju mjesto čije značenje možda više nitko neće razumjeti.

Međunarodna agencija za atomsku energiju još je devedesetih upozoravala da bi informacije o odlagalištima trebalo čuvati što dulje, uključujući podatke o lokaciji, konstrukciji, zakonima, fazama rada i rizicima otpada. Istodobno je priznala problem da ljudska povijest pokazuje da se dokumenti, jezici i značenja teško pouzdano prenose dulje od nekoliko stoljeća.

Finski pristup zato je vrlo neobičan. Umjesto trajnih monumentalnih upozorenja koja bi mogla privući znatiželju, Posiva planira nakon zatvaranja odlagališta obnoviti prirodni okoliš iznad ulaza u tunele. Ondje bi ponovno trebala rasti šuma, a mjesto bi s vremenom trebalo nestati iz svakodnevnog pamćenja. Ideja je da se odlagalište ne obilježava kao zabranjena tajna, nego da nakon završetka rada jednostavno prestane biti vidljivo.