Istraživanje: Zagađen zrak djeci usporava razvoj pluća, posljedice se mogu osjećati i u odrasloj dobi

Zagađenje zraka najčešće se promatra kao problem odraslih, starijih i kroničnih bolesnika, no novo britansko istraživanje pokazuje da šteta može početi mnogo ranije. Znanstvenici sa Sveučilišta Leicester pratili su plućnu funkciju više od 5000 osoba rođenih u Bristolu i okolici tijekom 1990-ih, od djetinjstva do rane odrasle dobi. Pluća su im testirana u dobi od osam i 15 godina, a zatim ponovno s 24 godine, kada bi plućna funkcija trebala dosegnuti svoj maksimum. Rezultat je zabrinjavajući: veća izloženost onečišćenom zraku u trudnoći, ranom djetinjstvu i odrastanju povezana je sa sporijim razvojem pluća.

Riječ je o važnom nalazu jer pluća ne počinju "od nule" u odrasloj dobi. Ono što dijete ne razvije u punom potencijalu tijekom rasta može značiti manju rezervu kasnije u životu. Profesorica Ann Hansell sa Sveučilišta Leicester, koja je vodila istraživanje, upozorila je da osobe čija pluća u djetinjstvu nisu dosegnula puni razvoj mogu biti osjetljivije na respiratorne bolesti u kasnijoj dobi. Niska plućna funkcija kod odraslih povezuje se i sa slabijim općim zdravljem te većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Istraživači nisu samo usporedili djecu iz čišćih i zagađenijih područja. Za svakog sudionika izračunavali su izloženost onečišćenju zraka po tromjesečjima trudnoće i po godinama ranog djetinjstva. U obzir su uzeli čestice u zraku, ali i dušikov dioksid, plin koji uglavnom dolazi iz dizelskih vozila i grijanja na fosilni plin. Posebno je zanimljivo da su istraživači godinama stvarali detaljne procjene izloženosti česticama, uključujući prometne podatke grada Bristola koji nisu dostupni u nacionalnim bazama.

Plućna funkcija mjerena je spirometrijom, standardnim testom u kojem osoba duboko udahne i zatim što snažnije i brže izdahne u uređaj. Time se mjeri količina zraka koju može izbaciti i brzina izdaha, što daje uvid u to koliko dobro pluća rade. Znanstvenici su pritom pokušali isključiti druge čimbenike koji mogu utjecati na dječje zdravlje, poput prijevremenog rođenja, dojenja, pušenja roditelja i uvjeta stanovanja, uključujući vlagu u domu.

Najveći učinak zagađenja zabilježen je tijekom adolescencije, upravo u razdoblju kada se rast pluća ubrzava. To je važno jer pokazuje da zaštita djece od onečišćenja ne prestaje u trudnoći ni u prvim godinama života. Čistiji zrak važan je kroz cijelo djetinjstvo, sve do rane odrasle dobi.

Ovo nije prvi put da se povezuje zagađenje i slabiji razvoj pluća. Ranije istraživanje u istočnom Londonu pokazalo je da su pluća prosječnog devetogodišnjaka bila 90 do 100 mililitara manja nego što bi se očekivalo, što je otprilike volumen dva kokošja jajeta. Studije iz Švedske pokazale su i suprotan, ohrabrujući smjer: kada se kvaliteta zraka poboljša, rast pluća kod djece može se približiti normalnijim vrijednostima.

Autorica studije dr. Katie Eminson naglašava da su učinci kod pojedinog djeteta mali i vjerojatno neće odmah imati vidljive kliničke posljedice, ali ih se ne smije zanemariti. Plućna funkcija često prati osobu od djetinjstva do odrasle dobi, pa i male razlike u ranoj dobi mogu imati dugoročno značenje.