Iz Putinovog plinovoda nastaje 'vodikova autocesta'

Plinovod koji je godinama bio simbol europske ovisnosti o ruskom plinu dobiva potpuno novu ulogu. Njemački operator plinske mreže Gascade objavio je da je dio bivše baltičke infrastrukture, koja je nekad služila za transport plina iz Rusije, sada uspješno prebačen na vodik. Riječ je o dionici dugoj oko 400 kilometara koja od obale Baltičkog mora, preko Brandenburga, vodi prema Saskoj-Anhalt, a koju tvrtka opisuje kao ključni korak u stvaranju njemačke vodikove mreže.

Simboličan trenutak prijelaza zabilježen je u Lubminu, nekadašnjoj točki ulaska ruskog plina u Njemačku. Ondje je, prema riječima Gascadea, promjena postala vidljiva na baklji za izgaranje plina. Kako vodik gori gotovo nevidljivim plamenom, promjena boje bila je jasan znak da je prirodni plin istisnut iz cijevi i zamijenjen vodikom. Uz vizualni efekt, proces je potvrđen i mjerenjima sastava plina u sustavu.

Riječ je o nekadašnjem dijelu plinovoda Opal, koji je bio povezan s plinovodom Sjeverni tok 1, kao i o manjem dijelu trase Jagal. Preinaka postojećih cijevi promjera čak 1,4 metra za vodik, prema riječima direktora Gascadea Ulricha Benterbuscha, predstavlja tehnički pionirski pothvat. Umjesto gradnje potpuno nove infrastrukture, Njemačka se odlučuje za prenamjenu postojećih plinskih koridora.

Planovi idu i dalje. Do 2029. godine industrijska središta na jugu Njemačke trebala bi biti spojena na tzv. vodikovu jezgrenu mrežnu okosnicu. Posebnu ulogu pritom ima upravo Lubmin, gdje se već sada susreću kabeli offshore vjetroelektrana, a nekoliko tvrtki planira izgradnju postrojenja za proizvodnju zelenog vodika.

Vodik proizveden iz obnovljivih izvora smatra se ključnim elementom klimatski neutralne energetike, osobito kao sredstvo za pohranu energije i opskrbu industrije. Iako je njegova proizvodnja energetski zahtjevna, činjenica da pri izgaranju nastaje samo voda daje mu stratešku važnost. Nekadašnja Putinova plinska arterija tako se pretvara u jedan od temelja europske energetske tranzicije.