Kina ima novi klimatski plan i fokus nije na emisijama, no to bi mogla biti dobra vijest

Kina je usvojila 15. petogodišnji plan za razdoblje od 2026. do 2030. godine, jedan od najvažnijih energetskih dokumenata na svijetu. No ono što posebno upada u oči jest da klimatski ciljevi u njemu nisu u prvom planu. Umjesto strožih ograničenja emisija, Peking se fokusira na nešto drugo, globalnu dominaciju u tehnologijama čiste energije.

Plan predviđa da se emisijska intenzivnost gospodarstva do 2030. smanji za 17 posto, odnosno količina CO2 po jedinici BDP-a. To znači da bi ukupne emisije i dalje mogle rasti ako gospodarstvo nastavi snažno rasti. Ipak, zanimljivo je da kineske emisije već oko 21 mjesec stagniraju ili blago padaju, unatoč rastu potrošnje energije. Glavni razlog je nevjerojatno brz rast proizvodnje čiste energije. Kina već godinama prednjači u izgradnji obnovljivih izvora, a posljednji podaci pokazuju koliko je taj rast snažan. Solarna energija povećala se za 43 posto, proizvodnja iz vjetroelektrana porasla je 14 posto, dok je nuklearna energija povećana za osam posto.

Istodobno se ubrzano razvijaju i sustavi za pohranu energije. Samo tijekom 2025. godine instalirano je oko 75 gigavata novih kapaciteta baterijskih spremnika, što je više od povećanja vršne potrošnje električne energije u zemlji. Kina pritom ne gleda samo na vlastite potrebe. Zemlja je postala dominantni proizvođač tehnologija koje pokreću energetsku tranziciju. Danas proizvodi oko 80 posto svjetskih solarnih panela, više od 70 posto vjetroturbina i oko 75 posto baterija za električne automobile.

Velik dio te opreme izvozi se u zemlje u razvoju, posebno u Afriku, jugoistočnu Aziju i Južnu Ameriku. Time mnoge države preskaču fazu snažnog oslanjanja na fosilna goriva i izravno prelaze na obnovljive izvore energije. Naravno, kineska tranzicija i dalje ima proturječja. U zemlji se i dalje grade elektrane na ugljen kako bi se osigurala stabilnost elektroenergetskog sustava, a službeni plan predviđa da će vrhunac emisija nastupiti tek oko 2030. godine.

Unatoč tome, mnogi analitičari smatraju da kineski pristup ima snažan globalni učinak. Umjesto da se fokusira na političke klimatske ciljeve, Kina pokušava dominirati proizvodnjom tehnologija koje postupno potiskuju fosilna goriva. Ako se taj trend nastavi, upravo bi industrijska strategija mogla postati jedan od najvažnijih pokretača globalne energetske tranzicije.