Klimatske promjene sve više zaslanjuju slatke vode. To je problem za bioraznolikost

Prodor morske vode u rijeke, estuarije i obalna jezera jedna je od manje vidljivih posljedica klimatskih promjena. Porast razine mora, promjene količine oborina i zahvati u krajoliku postupno povećavaju koncentraciju soli u vodama koje su dosad bile slatke. Novo istraživanje pokazuje da takvi ekosustavi naizgled mogu još dugo normalno funkcionirati, dok istodobno gube biološku raznolikost.

Znanstvenici s američkog MIT-a proučavali su kako bakterijske zajednice reagiraju na rastuću koncentraciju soli. Mikroorganizmi u vodi razgrađuju organsku tvar, sudjeluju u kruženju ugljika i dušika te pomažu u uklanjanju onečišćenja. Njihove promjene zato mogu imati posljedice za čitav ekosustav.

Uzorci su prikupljeni u rijeci Charles, bostonskoj luci i moru kod Nahanta. Koncentracija soli kretala se od približno četiri grama po litri u rijeci do 35 grama u morskoj vodi. Zajednice su zatim u laboratoriju izlagane različitim razinama saliniteta tijekom sedam ciklusa od po 48 sati.

Rezultati objavljeni u časopisu Nature Microbiology pokazali su neobičan paradoks. Pojedine vrste bakterija pri većoj koncentraciji soli rasle su znatno sporije, no ukupna količina proizvedene biomase gotovo se nije mijenjala. Zajednica je održavala rast tako što su se brže vrste širile, dok su sporije i osjetljivije postupno nestajale.

Istraživači su izolirali 140 bakterijskih sojeva iz više od 60 vrsta. Većina ih je najbolje rasla pri koncentracijama do 35 grama soli po litri, a iznad vlastitog optimuma rast se usporavao. Ipak, u zajednicama su se pod većim stresom nametale vrste sposobne za brzo razmnožavanje, pa je površno promatrano sustav ostajao stabilan.

Sličan obrazac pronađen je i u podacima iz Baltičkog mora, zaljeva Chesapeake, obale Louisiane i laguna Beaufortova mora. Veći salinitet bio je povezan s manjom raznolikošću i većim udjelom bakterija s genetskim potencijalom za brzo razmnožavanje.

Problem je u tome što stabilna biomasa ne znači da su očuvane sve funkcije ekosustava. Nestankom pojedinih mikroorganizama mogu oslabjeti razgradnja štetnih tvari, kruženje dušika i otpornost na nove promjene. Zaslanjeni vodeni sustav zato može dugo izgledati zdrav, dok ispod površine postaje jednostavniji, osjetljiviji i manje sposoban prilagoditi se novim poremećajima.