More ne osvaja samo plaže: 'Šume duhova' sve se brže šire

Porast razine mora najčešće se zamišlja kao problem obale, plaža, luka i kuća s pogledom na more. No nova studija američkog instituta Virginia Institute of Marine Science pri sveučilištu College of William & Mary pokazuje da se posljedice sve snažnije osjećaju i ondje gdje ih javnost rjeđe očekuje, u poljoprivredi i šumama uz obalna područja. Jedan od najvidljivijih znakova tog procesa su takozvane "šume duhova", područja puna mrtvih stabala koja nisu preživjela prodor slane vode.

Naziv zvuči gotovo filmski, ali pojava je vrlo stvarna. Kada se slana voda počne uvlačiti u tlo, stabla i druge biljke prilagođene slatkovodnom okolišu postupno odumiru. Ostaju uspravna, siva i ogoljena debla, često kao sablastan rub između nekadašnje šume i novog močvarnog krajolika. U SAD-u se taj fenomen posebno brzo širi uz srednjoatlantsku obalu, gdje su "šume duhova" postale jedan od najjasnijih simbola promjene krajolika zbog rasta razine mora.

Studija se temelji na desetljećima satelitskih podataka i novijim mjerenjima na terenu. Istraživači su zaključili da problem ne pogađa samo šume, nego i obradivo zemljište. U pojedinim područjima izgubljene su tisuće hektara poljoprivredne proizvodnje, jer se granica između suhog kopna i močvarnog područja polako, ali uporno pomiče prema unutrašnjosti. Poljoprivrednici su to već primijetili i na nekim mjestima pokušali zaustaviti prodor vode manjim nasipima, no takve mjere uglavnom mogu samo usporiti proces, ne i potpuno ga zaustaviti.

Posebno je problematično to što slana voda ne dolazi samo tijekom oluja i poplava. Sve češće prodire i kroz podzemne vode, u procesu poznatom kao intruzija slane vode. To znači da se promjena događa i onda kada nema dramatičnih prizora valova koji prelaze preko obale. Biljke postupno propadaju, rubovi polja mijenjaju boju iz zelene u smeđu, a slatkovodne vrste zamjenjuju trave i biljke otpornije na sol.

Prema institutu, obala srednjeg Atlantika bilježi porast razine mora približno dvostruko brži od globalnog prosjeka. Upravo zato ondje promjene postaju posebno vidljive. Kod "šuma duhova" prizor je dramatičan i lako prepoznatljiv, dok je gubitak oranica tiši i sporiji. No kako upozorava Matt Kirwan, koautor studije i profesor pomorskih znanosti, i taj se tiši proces zbraja u tisuće hektara izgubljene poljoprivredne proizvodnje.