Najopasnije mjesto za vrijeme velikih vrućina često je vlastiti stan

Kada udari toplinski val, većina ljudi instinktivno bježi s ulice u zatvoren prostor. No upravo tu počinje jedan od najvećih problema. Vlastiti stan, osobito ako je na zadnjem katu, loše izoliran ili bez vanjske zaštite od sunca, za vrijeme dugotrajnih vrućina može postati najopasnije mjesto. Danju se zidovi, beton, crijep i žbuka zagrijavaju, a noću tu toplinu polako vraćaju u prostor. Dok vani temperatura nakon zalaska sunca barem donekle padne, unutra se zrak ne uspije ohladiti. Tijelo tada ostaje bez najvažnijeg noćnog predaha.

To je posebno opasno jer se toplinski stres ne mjeri samo dnevnim maksimumima. Robert Koch-Institut u analizi hitnom izazvane smrtnosti navodi da se prag rizičnih "vrućih tjedana" u Njemačkoj često veže uz tjednu srednju temperaturu od oko 20 stupnjeva, jer se u tu vrijednost ubrajaju i dnevne i noćne temperature. Drugim riječima, nije problem samo dan s 35 stupnjeva, nego niz noći u kojima se stan ne uspije ohladiti. RKI je za 2023. procijenio 3100, a za 2024. godinu 2800 smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom u Njemačkoj.

Razlog je jednostavan i fiziološki vrlo ozbiljan. Tijekom hladnije noći organizam se oporavlja, srce radi mirnije, krvni tlak se spušta, a tijelo vraća ravnotežu. Ako temperatura u stanu danima ne pada, srce i krvotok ostaju pod opterećenjem i noću. Kod zdravih ljudi to može značiti iscrpljenost, nesanicu, glavobolju i dehidraciju. Kod starijih i kronično bolesnih osoba posljedice mogu biti mnogo teže, od kolapsa do srčanog ili moždanog udara.

Najugroženiji su ljudi stariji od 75 godina, osobito ako imaju bolesti srca, pluća, bubrega ili demenciju. Posebno su osjetljivi i dojenčad, trudnice te osobe koje uzimaju određene lijekove. Diuretici, neki lijekovi za tlak i antidepresivi mogu utjecati na regulaciju topline i ravnotežu tekućine. Doza koja je u normalnim uvjetima primjerena, tijekom višednevne žege može postati problematična, pa je za rizične pacijente važno na vrijeme razgovarati s liječnikom, a ne samostalno mijenjati terapiju.

Poseban problem je to što se smrt od vrućine rijetko prepoznaje kao takva. Često se dogodi u stanu, tijekom noći, kod osobe koja već ima ozbiljnu bolest. Na smrtovnici će zato najčešće stajati zatajenje srca, kolaps cirkulacije ili zatajenje bubrega, dok se vrućina ne navodi kao osnovni uzrok. Zbog toga službene brojke gotovo sigurno ne prikazuju cijelu sliku.

Najgori scenarij je takozvani toplinski kupolasti sustav, kada se snažna anticiklona danima ili tjednima zadrži nad istim područjem i zarobi vrući zrak. Takav ekstrem pogodio je 2021. područje Vancouvera, gdje su temperature dosezale 49 stupnjeva, a stotine ljudi umrle su uglavnom u neklimatiziranim stanovima. To pokazuje  da bogate, razvijene zemlje nisu imune.

Rješenja postoje, ali traže i osobnu i sustavnu reakciju. Najbrže pomažu rashlađeni javni prostori u kvartu, mogućnost privremenog smještaja za ljude koji žive u pregrijanim stanovima, kontaktiranje rizičnih pacijenata prije i tijekom toplinskog vala te jasni planovi za prilagodbu terapije. Dugoročno su ključne vanjske žaluzine, sjenila, drveće, zeleni krovovi, fasade koje se manje zagrijavaju i stanovi koji se mogu rashladiti bez goleme potrošnje energije. Ipak, najjednostavnija mjera ostaje ljudska. Tijekom velikih vrućina treba provjeriti starijeg susjeda, roditelja ili osobu koja živi sama. Pitati treba li joj vode, rashlađen prostor ili pomoć oko odlaska liječniku.