Njemački znanstvenici: Nuklearni otpad se može reciklirati i to može biti vrlo profitabilno

Radioaktivni otpad iz nuklearnih elektrana do sada je bio neriješen problem, no sada jedno njemačko istraživanje pokazuje da postoji način za njegovo recikliranje, i to financijski vrlo profitabilan. 

Prema istraživanju stručnjaka s Tehničkog sveučilišta u Münchenu i njemačkog TÜV-a, radioaktivni otpad iz nuklearnih elektrana može se pretvoriti u znatno manje štetne elemente. Izvedbenu studiju za izgradnju tzv. transmutacijskog postrojenja naručila je Savezna agencija za disruptivne inovacije Sprind. Prema ovom scenariju postrojenje za pretvorbu gradilo bi se u jednoj od zatvorenih nuklearnih elektrana koje sada služe kao privremeno skladište nuklearnog otpada u Njemačkoj

Transmutacija je posebna obrada radioaktivnog otpada. Njena glavna svrha je osigurati da se intenzitet zračenja otpada smanji i trajanje zračenja izrazito skrati. Kako bi se postigli ovi ciljevi, ova metoda uključuje bombardiranje starih šipki s atomskim gorivom neutronima. Cilj je da se jezgre raspadnu i proizvedu manje opasni elementi.

Osim stvarne pretvorbe radioaktivnog otpada, projekt omogućuje i izvlačenje raznih vrijednih materijala iz istrošenog goriva, stoji u studiji. Među njima su uran i vrijedni plemeniti metali rodij i rutenij, koji su potrebni u raznim industrijama. Plemeniti plinovi ksenon i kripton također se proizvode tijekom procesa pretvorbe. Osim toga, mogu se izdvojiti elementi cezij i stroncij, koji se između ostalog koriste kao tzv. radioizotopi u medicini ili istraživanju. Proces također stvara mnogo topline, koja bi se mogla unijeti u mreže daljinskog grijanja.

U scenariju primjene, studija pretpostavlja da bi se koristio sustav švicarskog start-upa Transmutex iz Ženeve. Jedno od 16 privremenih skladišta za nuklearni otpad moglo bi se uzeti u obzir kao moguća lokacija, također i zato što bi se time spriječilo da se nuklearni otpad transportira diljem Njemačke. U Njemačkoj postoje dva središnja privremena skladišta u Gorlebenu i Ahausu, kao i 14 decentraliziranih privremenih skladišta , uključujući dvanaest lokacija smještenih blizu bivših nuklearnih elektrana ili u njima.  

Savezna agencija za disruptivne inovacije u Leipzigu izjavila je da bi, prema studiji, prvo demonstracijsko postrojenje već sada bilo vrlo profitabilno. Tvornica bi višestruko povratila investicijske troškove od oko 1,5 milijardi eura i godišnje operativne troškove od oko 115 milijuna eura. Troškovi bi se nadoknadili prihodom od ekstrahiranih elemenata, odlaganja nuklearnog otpada i od procesne topline. Ako bi postrojenje radilo na lokaciji bivše nuklearne elektrane, troškovi izgradnje bili bi smanjeni za oko 30 posto.

Njemački savezni ured za sigurnost gospodarenja nuklearnim otpadom (BASE) reagirao je s rezervom na studiju. Ideje u studiji nisu fundamentalno nove i isprva zvuče primamljivo: "Pretvorite visokoradioaktivni otpad na takav način da trajno duboko geološko skladište postane suvišno. Međutim, na temelju do sada dostupnih otkrića, BASE ne vidi da je ovo izvedivo."

Postrojenje bi imalo tri glavne komponente: akcelerator čestica, postrojenje za nuklearnu preradu i novi tip nuklearnog reaktora, no ni jedna od ovih komponenti još nije razvijena. Tehnološki razvoj nužan za uspješnu implementaciju još je u fazi planova na popisr ili, u najboljem slučaju, laboratorijskih istraživanja, stoji u priopćenju.