Nulte emisije do 2050. mogle bi biti jeftinije od samo jedne energetske krize

Postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine često se predstavlja kao golemi financijski teret za gospodarstvo. No novo izvješće britanskog Klimatskog odbora za klimatske promjene (CCC) tvrdi upravo suprotno. Prema njihovoj analizi, prelazak na obnovljive izvore energije i elektrifikaciju mogao bi dugoročno biti jeftiniji od samo jedne velike krize na tržištu fosilnih goriva.

Stručnjaci procjenjuju da bi ostvarenje cilja neto nulte emisije stajalo Ujedinjeno Kraljevstvo oko 4 milijarde funti godišnje, odnosno približno 100 milijardi funti do 2050. godine. To je otprilike iznos koji je zemlja već potrošila na posljedice energetskih šokova nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Analiza dolazi u trenutku kada su cijene energije ponovno pod pritiskom zbog nestabilnosti na Bliskom istoku. Rat u regiji doveo je do naglog rasta cijena nafte i plina, a barel nafte nedavno je ponovno premašio granicu od 100 dolara. Takve krize pokazuju koliko su gospodarstva osjetljiva na globalne poremećaje u opskrbi fosilnim gorivima.

Prema izvješću, prelazak na obnovljive izvore energije, električne automobile i tehnologije poput dizalica topline ne bi donio samo klimatske koristi. Energetski sustav koji se oslanja na domaće izvore poput vjetra i sunca bio bi stabilniji, manje ovisan o uvozu i otporniji na geopolitičke krize. Dodatne koristi osjetile bi se i izvan energetskog sektora. Čišći zrak, toplije i učinkovitije izolirane kuće te promjene u načinu prijevoza i prehrane mogli bi smanjiti troškove zdravstvenog sustava za 2 do 8 milijardi funti godišnje, procjenjuju stručnjaci.

Studija također tvrdi da bi svaka funta uložena u tranziciju prema klimatskoj neutralnosti mogla donijeti dvostruko do četverostruko veće koristi. Uz to, izbjegavanje dijela štete uzrokovane klimatskim promjenama moglo bi do sredine stoljeća donijeti dodatne uštede vrijedne i do 130 milijardi funti.

Velika Britanija je zakonom obvezana postići neto nultu emisiju stakleničkih plinova do 2050. godine. To znači da bi preostale emisije morale biti uravnotežene apsorpcijom ugljikova dioksida u šumama, zemljištu ili tehnologijama za skladištenje ugljika.