Sarajevo je zimi jedan od najzagađenijih gradova svijeta. Zašto je tako?

Najnovija mjerenja su pokazala da tijekom hladnih mjeseci koncentracije sitnih čestica u Sarajevu povremeno premašuju i razine zabilježene u Pekingu. Posebno zabrinjava činjenica da se najveći dio onečišćenja stvara u neposrednoj blizini ljudi, u stanovima i kuhinjama. Drveni i ugljeni štednjaci u kućanstvima, često stari i neučinkoviti, navečer podižu razine čestica naglo i lokalno, dok se dodatni teret stvara u gastronomiji.

Danju je zrak u gradu relativno ujednačeno opterećen, no s padom mraka slika se dramatično mijenja. Mobilna mjerenja pokazala su velike razlike od ulice do ulice. U pojedinim četvrtima i do 60 posto organskih čestica potječe iz loženja drva, uz dodatak ugljena. Takva kombinacija stvara visoke koncentracije štetnih tvari, uključujući spojeve koji se povezuju s karcinomima.

Problem dodatno pojačava geografija. Sarajevo leži u uskoj dolini, okruženo brdima. Zimi se hladan zrak zadržava pri tlu, a s njim i zagađenje. Umjesto da se rasprše, štetne tvari se nakupljaju i stvaraju večernje džepove smoga u kojima su izmjerene vrijednosti od nekoliko stotina mikrograma sitnih čestica po kubičnom metru zraka. To je višestruko iznad preporuka Svjetske zdravstvene organizacije.

U staroj gradskoj jezgri problem ima drukčije lice. Ovdje značajan udio onečišćenja dolazi iz restoranskih kuhinja u kojima se meso peče na otvorenoj vatri. U pojedinim ulicama emisije iz kuhanja čine dvoznamenkasti udio ukupne koncentracije čestica. Za stanovnike to znači da i bez vlastitog izvora grijanja žive u izrazito zagađenom okruženju.

Posebno su opasni policiklički aromatski ugljikovodici, koji nastaju pri nepotpunom izgaranju drva i ugljena. Istraživanja provedena mobilnim laboratorijem Švicarskog instituta Paul Scherrer pokazala su neuobičajeno visoke koncentracije tih spojeva- Uz to, visoke razine sumpornog dioksida, dijelom povezane s termoelektranama, dodatno potiču stvaranje sekundarnog onečišćenja.

Zdravstvene posljedice su ozbiljne. Procjene upućuju na to da bi se u Bosni i Hercegovini tisuće prijevremenih smrti godišnje mogle izbjeći kada bi se onečišćenje prepolovilo. Ključ problema nije samo u količini čestica, nego i u njihovu kemijskom sastavu, koji potiče upalne procese i oštećenja dišnog i krvožilnog sustava.

Dugo se oslanjalo na prosječne vrijednosti s fiksnih mjernih postaja, koje skrivaju kratkotrajne vrhunce. Mobilna mjerenja sada otkrivaju stvarnu sliku, vrlo promjenjivu i lokalnu. Brza rješenja ne postoje. Zamjena starih peći, bolja izolacija zgrada i širenje čišćih sustava grijanja zahtijevaju vrijeme i ulaganja.