Sateliti otkrivaju mega curenja metana: Klimatski učinak je poput elektrana na ugljen

Nova satelitska analiza pokazuje koliko je problem metana veći nego što se dosad mislilo. Deseci velikih curenja diljem svijeta imaju učinak na klimu usporediv sa  elektranama na ugljen, a najproblematičnije je to što bi se mnoga od njih mogla relativno lako i jeftino sanirati.

Podaci dolaze iz istraživanja Sveučilišta u Kaliforniji u Los Angelesu, koje je kroz program "Stop Methane Project" tijekom 2025. godine identificiralo čak 4400 značajnih emisija metana iz naftne i plinske infrastrukture. Svako od mjesta ispušta najmanje 100 kilograma metana na sat, što je energetski ekvivalent potrošnji desetaka tisuća automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem.

Najveći problem predstavljaju takozvana "megacurenja". Njih 25 ima klimatski učinak usporediv s elektranama na ugljen, uz emisije između 3,7 i 10,5 tona metana na sat. Za usporedbu, prosječno kućanstvo tijekom cijele godine proizvede količinu emisija koju ovakvo curenje ispusti za manje od jednog sata.

Metan je pritom posebno opasan jer znatno jače zagrijava atmosferu od CO2. Procjenjuje se da je odgovoran za oko četvrtinu globalnog zatopljenja, a emisije posljednjih godina rastu zabrinjavajućim tempom. Dobra vijest je da se metan brže razgrađuje u atmosferi, pa njegovo smanjenje može imati gotovo trenutačan učinak na usporavanje klimatskih promjena.

Geografski gledano, najgora situacija zabilježena je u Turkmenistanu, gdje se nalazi čak 15 od 25 najvećih izvora curenja. Razlog leži u zastarjeloj i loše održavanoj infrastrukturi naftnih i plinskih kompanija. Značajna curenja zabilježena su i u Venezueli, Iranu te Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se većina najvećih izvora nalazi u Teksasu.

Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da se radi o problemima koji su tehnički relativno jednostavni za rješavanje. U mnogim slučajevima riječ je o neispravnim ventilima, dotrajalim cijevima ili nedostatku osnovnog održavanja. Unatoč tome, velik dio tih curenja ostaje bez reakcije. Prema podacima Ujedinjenih naroda, čak 90 posto upozorenja o velikim emisijama metana ostaje ignorirano.

Razvoj satelitske tehnologije u međuvremenu je promijenio pravila igre. Sustavi poput Carbon Mappera omogućuju precizno lociranje izvora emisija, pa čak i identifikaciju operatera odgovornih za njih. Time se dodatno povećava pritisak na kompanije i države da reagiraju.