Solarni pločnici obećavaju revoluciju: Gradovi bi mogli smanjiti emisije za čak 98 posto

Zvuči kao futuristička ideja, ali znanstvenici sa Sveučilišta Concordia u Montrealu tvrde da je izvedivo već danas. Naimem, gradovi bi mogli drastično smanjiti emisije, lokalizirati opskrbu hranom i gotovo u potpunosti elektrificirati dostavu uvođenjem fotonaponskih pločnika.

Nova studija, objavljena u časopisu "Sustainability", polazi od jednostavne, ali radikalne premise, da solarna energija ne treba biti ograničena na krovove. Ako se fotonaponski paneli uklope u površine kojima ljudi svakodnevno hodaju, mogu postati energetska okosnica urbanih četvrti. Znanstveni tim ispitao je kako takva rješenja funkcioniraju u praksi, koristeći pametnu zajednicu West 5 u kanadskom Londonu kao model.

Paneli ugrađeni u pločnike nisu veći od standardnih betonskih ploča, imaju 60 x 60 cm, a svaki proizvodi stotinjak vata pri učinkovitosti od 15 posto. No upravo gustoća pločnika u gradovima i velika izloženost suncu stvaraju energijski potencijal koji iznenađuje i autore studije. Samo 98 kvadrata takvih fotonaponskih modula dovoljno je da pokrije potrebe cijelog sustava lokalne električne mobilnosti u kvartu. U usporedbi s fosilnim pogonom, emisije pritom padaju za nevjerojatnih 98 posto.

Koncept ne staje samo na energiji. Istraživači predlažu da se krovovi, pročelja i neizgrađene površine, umjesto za solarne panele, prenamijene u urbane vrtove, što rezultira modelom koji gotovo funkcionira poput raspršenog agrosolara. Ako se primjerice 14 posto krovova, 10 posto fasada i 15 posto parcela iskoristi za uzgoj povrća, četvrt postaje samodostatna u proizvodnji određenih kultura, poput salata ili rajčica.

Sve to uklapa se u okvir takozvanog koncepta "15-minutnog grada", gdje većina stanovnika živi unutar kilometra od trgovine, tržnice ili zajedničkog vrta. Površine koje proizvode energiju istodobno podupiru električnu dostavu hrane, čime se zatvara kružna logika lokalne proizvodnje i distribucije.

Znanstvenici priznaju da zvuči ambiciozno, ali naglašavaju da današnja tehnologija više nije prepreka. Ono što nedostaje, kažu, jest integrirano razmišljanje. Energija, mobilnost, poljoprivreda i urbanizam prečesto se planiraju odvojeno, dok bi upravo njihovo povezivanje moglo donijeti najveći skok u održivosti gradova.