Stabla upijaju CO2, ali ne toliko kao što se to mislilo

Šume se često opisuju kao jedan od najvažnijih prirodnih saveznika u borbi protiv klimatskih promjena. Logika se čini jednostavnom: stablo kroz lišće uzima CO2 iz zraka, fotosintezom ga pretvara u energiju i dio ugljika pohranjuje u deblu, granama i korijenju. No nova istraživanja pokazuju da ta veza nije tako izravna kako se dugo pretpostavljalo.

U studiji objavljenoj u časopisu Science Advances, tim predvođen Mukundom Palatom Raom s Columbia Climate Schoola analizirao je osam vrsta sjevernoameričkih hrastova na 137 lokacija. Zaključak je važan za klimatske modele: hrastovi i dalje mogu uzimati CO2 iz zraka, ali to ne znači da ga jednako učinkovito pretvaraju u novo drvo. Pri velikim vrućinama i suši fotosinteza se nastavlja, dok rast debla može gotovo stati. Drugim riječima, stablo može biti zeleno i aktivno, ali pritom ne mora dugoročno pohranjivati onoliko ugljika koliko se dosad pretpostavljalo.

To je ključna razlika. Ugljik koji završi u deblu može ostati vezan desetljećima ili stoljećima. Ugljik koji završi u lišću, plodovima, kratkotrajnim rezervama šećera ili staničnom disanju ostaje u prirodnom ciklusu mnogo kraće. Ako se rast stabla zbog vrućine i suše zaustavi, šuma i dalje može izgledati zeleno i aktivno, ali njezina dugoročna sposobnost skladištenja CO2 može biti manja nego što modeli predviđaju.

Kod promatranih hrastova u istočnom dijelu SAD-a glavnina rasta odvijala se od svibnja do srpnja, dok se znatan dio godišnje fotosinteze nastavljao i kasnije. U Kaliforniji je ritam bio drugačiji, s ranijim rastom i ljetnim usporavanjem, ali rezultat je sličan, toplina i suhoća prvo pogađaju stvaranje novog drva. Razlog je fiziologija stabla. Za rast stanica u kambiju potreban je dovoljan unutarnji tlak vode, a on pri vrućem i suhom zraku brzo pada.

Ovo ne znači da šume više nisu važne ili da sadnja stabala nema smisla. Znači da se njihova klimatska uloga mora računati opreznije. Ako se u modelima pretpostavi da svaka dodatna fotosinteza automatski donosi i dodatni rast, kapacitet šuma kao dugoročnog spremnika ugljika može biti precijenjen.