Utrka za svetim gralom energetike: Hoće li umjetna sunca i svemirske elektrane spasiti svijet?

Desetljećima je to bio vic među fizičarima: "komercijalna nuklearna fuzija udaljena je deset godina, i uvijek će biti". No, ono što se nekad činilo kao vječna iluzija, danas postaje opipljiva stvarnost. Potaknuta nezamislivom glađu za energijom koju je donijela umjetna inteligencija i geopolitičkom utrkom za dominacijom, nova energetska revolucija kuca na vrata. Tehnologije koje su donedavno pripadale isključivo domeni znanstvene fantastike, poput stvaranja "umjetnih sunca" na Zemlji ili prikupljanja energije u svemiru, sada su u središtu multimilijardskih ulaganja i strateških planova najvećih svjetskih sila.

Zvijezde se spuštaju na Zemlju

Nuklearna fuzija, proces koji napaja naše Sunce, oduvijek je smatrana svetim gralom energetike. Ona obećava gotovo neograničenu, čistu i sigurnu energiju, koristeći obilne izvore goriva i ne stvarajući dugovječni radioaktivni otpad. Utrka za ovladavanjem tom tehnologijom poprimila je obrise novog svemirskog natjecanja, s dva glavna aktera: Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom. Dok američki pristup predvodi dinamični privatni sektor, potpomognut milijardama iz Silicijske doline, Kina je fuziju proglasila nacionalnim prioritetom, ulijevajući golem državni kapital u centralizirani i koordinirani napor.

Američka tvrtka Commonwealth Fusion Systems, koju podržavaju divovi poput Googlea i Billa Gatesa, dovršava izgradnju svog reaktora SPARC. Očekuje se da će on već 2027. godine postati prvi uređaj u povijesti koji će postići "neto energiju", odnosno proizvesti više energije nego što je potrebno za njegov rad. Tvrtka je već potpisala ugovor o isporuci 400 megavata struje talijanskom ENI-ju početkom 2030-ih. Njihov konkurent, Helion Energy, kojeg financira Sam Altman iz OpenAI-ja, već gradi svoje postrojenje Orion i ima prvi komercijalni ugovor na svijetu, s Microsoftom, za isporuku struje iz fuzije do 2028. godine. S druge strane, Kina ne miruje. Njihov eksperimentalni reaktor EAST je u siječnju srušio ključnu teorijsku granicu gustoće plazme, otvorivši put prema manjim i učinkovitijim reaktorima, dok se u provinciji Sečuan gradi postrojenje za lasersku fuziju koje je 50 posto veće od američkog rekordera.

Mali reaktori za velike potrebe

Dok fuzija obećava revoluciju, jedna starija tehnologija doživljava renesansu. Nuklearna fisija, koja je desetljećima bila u nemilosti javnosti zbog straha od katastrofa poput Černobila i Fukushime, vraća se na scenu kao pouzdan i izvor energije bez emisija CO2. Glavni pokretač su podatkovni centri za umjetnu inteligenciju koji troše enormne količine električne energije. Tehnološki divovi poput Microsofta, Amazona i Mete već su potpisali goleme ugovore o kupnji struje iz postojećih nuklearnih elektrana.

No, prava inovacija leži u malim modularnim reaktorima (SMR). Za razliku od gigantskih nuklearki, SMR-ovi su dizajnirani da budu manji, sigurniji i brži za izgradnju, jer se njihove komponente mogu masovno proizvoditi u tvornicama i sastavljati na lokaciji. Smatraju se idealnim rješenjem za napajanje industrijskih postrojenja, udaljenih zajednica, pa čak i urbanih četvrti kroz daljinsko grijanje. Komercijalizacija je pred vratima; očekuje se da će prvi SMR u Sjevernoj Americi biti spojen na mrežu do kraja 2028. godine. Rusija već koristi svoju plutajuću nuklearku, a Kina dovršava svoje prvo kopneno postrojenje koje bi trebalo postati operativno ove godine.

Struja iz orbite više nije znanstvena fantastika

Možda najambicioznija vizija budućnosti energetike je ona o prikupljanju Sunčeve energije izravno u svemiru i njezinom slanju na Zemlju. Koncept svemirskih solarnih elektrana (SBSP) star je desetljećima, no donedavno je bio ekonomski neizvediv zbog astronomskih troškova lansiranja opreme u orbitu. Međutim, drastično pojeftinjenje lansiranja, ponajviše zahvaljujući SpaceX-u, u potpunosti je promijenilo računicu. Prednosti su očite: u svemiru Sunce sija 24 sata dnevno, bez ometanja oblaka ili atmosfere, što omogućuje prikupljanje i do 40 puta više energije nego na Zemlji!

Japan, sa svojom inicijativom OHISAMA, i Europska svemirska agencija s projektom SOLARIS, predvode u razvoju i testiranju bežičnog prijenosa energije putem mikrovalova ili lasera. Iako se čini kao daleka budućnost, procjene govore da bi energija iz svemira mogla postati cjenovno konkurentna vjetroelektranama na moru već do 2040. godine. Ova tehnologija ne samo da obećava neprekidan izvor čiste energije, već i otvara put prema istinskoj energetskoj neovisnosti, oslobođenoj geopolitičkih napetosti i zemljopisnih ograničenja.