Zašto je izolacija zgrada najbolja klimatska politika

Dok se rasprave o klimatskim politikama često svode na troškove, tehnologije i smanjenja emisija stakleničkih plinova, novo međunarodno istraživanje sugerira da bi jedan od ključnih razloga njihove uspješnosti mogao biti mnogo jednostavniji: ljudi čini se, lakše podržavaju mjere koje poboljšavaju njihov svakodnevni život.

Istraživanje objavljeno u časopisu Communications Sustainability analiziralo je kako različite klimatske strategije utječu na kvalitetu života u 18 zemalja te kako građani percipiraju njihove koristi. Autori su zaključili da mjere usmjerene na smanjenje potražnje za energijom često donose širi raspon društvenih koristi od politika koje se primarno oslanjaju na zamjenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije.

Klimatske politike tradicionalno se procjenjuju prema tome koliko smanjuju emisije ugljikova dioksida ili koliko košta njihova provedba. Znatno se rjeđe sustavno procjenjuje njihov utjecaj na zdravlje ljudi, kvalitetu stanovanja, mobilnost, sigurnost, jednakost ili ukupno zadovoljstvo životom. Upravo je to bio polazišni problem kojim su se bavili istraživači Jenna H. Greene, Matthew J. Gidden, Elina Brutschin i Gregory F. Nemet.

Javnost usmjerena na smanjenje potražnje za energijom

U radu se uspoređuju dvije široke skupine klimatskih mjera. Prvu čine strategije usmjerene na ponudu (tzv. supply-side strategije), koje se fokusiraju na promjenu načina proizvodnje energije, primjerice kroz razvoj solarnih i vjetroelektrana ili elektrifikaciju energetskog sustava. Drugu skupinu čine strategije usmjerene na smanjenje potražnje (demand-side) koje nastoje smanjiti ukupnu potrebu za energijom kroz energetsku učinkovitost, bolje planiranje gradova, kvalitetniji javni prijevoz, obnovu zgrada i druge mjere koje omogućuju jednaku ili veću razinu usluga uz manju potrošnju resursa.

Autori su procjenjivali učinke različitih strategija kroz šest dimenzija kvalitete života. Među njima su bili zdravlje, sigurnost, društvena povezanost, životni standard, kvaliteta okoliša i subjektivna dobrobit. Rezultati pokazuju da obje skupine mjera mogu donijeti pozitivne učinke, no strategije usmjerene na smanjenje potražnje često ostvaruju veći broj dodatnih koristi koje građani mogu neposredno osjetiti.

Na primjer, energetska obnova zgrada ne smanjuje samo potrošnju energije i emisije. Ona može poboljšati toplinsku ugodnost stanovanja, smanjiti račune za energiju, poboljšati kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima i smanjiti zdravstvene rizike povezane s ekstremnim temperaturama. Slično tome, ulaganja u javni prijevoz mogu istodobno smanjiti emisije, prometne gužve, buku i onečišćenje zraka, dok stanovnicima omogućuju jednostavnije i jeftinije kretanje.

Koristi za građane brže od klimatskih učinaka

Takve koristi često su vidljive mnogo brže od samih klimatskih učinaka. Dok se koristi od smanjenja emisija uglavnom ostvaruju na globalnoj razini i kroz dulje vremensko razdoblje, poboljšanja kvalitete života građani mogu osjetiti gotovo odmah. Ta bi razlika mogla imati važnu ulogu u prihvaćanju pojedinih politika.

Kako bi istražili odnos između klimatskih mjera i javne podrške, autori su proveli i istraživanje među građanima Brazila, Kine i Nizozemske. Sudionicima su predstavljeni različiti klimatski scenariji te njihove moguće posljedice za svakodnevni život. Rezultati su pokazali da su ispitanici uglavnom skloniji podržati mjere kada su upoznati s njihovim konkretnim društvenim i osobnim koristima, a ne samo s njihovim doprinosom smanjenju emisija.

Prema autorima, to upućuje na važan problem u načinu na koji se klimatske politike često predstavljaju javnosti. Rasprave su uglavnom usmjerene na tehničke ciljeve poput dekarbonizacije, energetske tranzicije ili klimatske neutralnosti, dok se manje govori o učincima koje te mjere mogu imati na zdravlje, troškove života ili kvalitetu lokalnog okoliša.

Istraživači stoga smatraju da bi procjene klimatskih politika trebale obuhvatiti mnogo širi skup pokazatelja od samih emisija i gospodarskih troškova. Takav pristup mogao bi pomoći donositeljima odluka da prepoznaju mjere koje istodobno doprinose klimatskim ciljevima i poboljšavaju svakodnevni život građana.

Najbolja klimatska mjera je izolacija zgrada

Autori pritom ne tvrde da mjere usmjerene na smanjenje potražnje mogu zamijeniti razvoj obnovljivih izvora energije ili druge tehnološke promjene. Naprotiv, obje skupine strategija smatraju potrebnima za ostvarenje klimatskih ciljeva. No, njihovi rezultati sugeriraju da se potencijal mjera koje smanjuju potrebu za energijom često podcjenjuje, unatoč tome što mogu donositi širok raspon društvenih koristi.

Istraživači su pritom nastojali usporediti različite klimatske strategije pod jednakim uvjetima. Svaka od šest analiziranih mjera modelirana je tako da postigne jednako smanjenje emisija stakleničkih plinova od deset posto. Time su autori mogli usporediti njihove učinke na kvalitetu života bez prednosti koje bi pojedina strategija mogla imati zbog većeg klimatskog učinka.

Među analiziranim mjerama posebno su se istaknule one povezane sa zgradama. Poboljšanje energetske učinkovitosti kroz bolju izolaciju i umjerene prilagodbe grijanja ili hlađenja ostvarilo je najviše ukupne rezultate u nizu testova osjetljivosti koje su proveli autori. Takve mjere istodobno smanjuju potrošnju energije, troškove kućanstava i izloženost ekstremnim temperaturama.

Važno je kako se klimatske politike predstavljaju javnosti

Rezultati također dovode u pitanje često ponavljanu pretpostavku da građani unaprijed odbacuju mjere koje zahtijevaju promjene u svakodnevnim navikama. Reprezentativna istraživanja provedena u Brazilu, Kini i Nizozemskoj pokazala su da su ispitanici i strategije na strani ponude i strategije na strani potražnje uglavnom smatrali prihvatljivima te da su očekivali pozitivan učinak na vlastiti život.

Zanimljivo je da su stavovi postajali još pozitivniji kada su ispitanici dobili konkretne informacije o učincima pojedinih mjera. Prema autorima, to upućuje na važnost načina na koji se klimatske politike predstavljaju javnosti. Umjesto da se rasprava vodi isključivo kroz emisije ugljikova dioksida i gospodarske troškove, veća pozornost koristima za zdravlje, troškove života, energetsku sigurnost i kvalitetu okoliša mogla bi pridonijeti većoj podršci građana.

Dodatno, analiza je pokazala da koristi nisu bile ograničene samo na bogatije zemlje. Pozitivni učinci zabilježeni su u državama različitih razina razvoja, što prema autorima sugerira da bi strategije usmjerene na smanjenje potražnje za energijom mogle imati važniju ulogu u međunarodnim klimatskim politikama nego što je danas imaju.

U vremenu kada mnoge vlade pokušavaju ubrzati klimatsku tranziciju, pitanje javne podrške postaje jednako važno kao i tehnička izvedivost pojedinih rješenja. Ovo istraživanje sugerira da građani lakše prihvaćaju klimatske politike kada u njima vide ne samo doprinos globalnoj borbi protiv klimatskih promjena, nego i konkretna poboljšanja vlastitog života.