Zašto su električni automobili u Kini toliko jeftiniji?

Dok europski kupci plaćaju izuzetno visoke cijene električnih automobila, u Kini se slični modeli prodaju po upola manjoj cijeni, ili još jeftinije. BYD Seagull se, primjerice, prodaje za manje od 8.000 eura. Za ilustraciju, sličan model BYD Dolphin Surf u Hrvatskoj košta 19.490 eura. Kako je to moguće? Odgovor leži u kombinaciji tehničkih, regulatornih i tržišnih faktora, od kojih neki nemaju veze s tehnologijom, već s geopolitičkom i tržišnom logikom.

Prvi razlog je vrlo jednostavan – modeli nisu uvijek identični. Iako Europljani ponekad misle da kupuju "isto" vozilo koje se nudi u Kini, stvarnost je često drukčija. Primjerice, BYD Dolphin Surf koji se u Kini nudi kao Seagull ima 21 cm kraću karoseriju nego europska verzija, a razlika je nastala kako bi automobil ispunio strože europske norme za sigurnost prilikom sudara. Veće zone deformacije, robusniji materijali, dodatni sigurnosni elementi, sve to povećava cijenu proizvodnje automobila namijenjenog EU tržištu.

Također, kinesko tržište trenutačno karakterizira oštra borba za tržišni udio, uz izrazitu prezasićenost proizvodnim kapacitetima. Tvornice mogu izbaciti znatno više vozila nego što ih tržište može apsorbirati, a to stvara veliki pritisak na cijene. U toj borbi, profitabilnost nije prvi cilj, neki modeli se prodaju i ispod proizvodne cijene kako bi se zadržali udjeli i preživjelo u sve nemilosrdnijem okruženju. To je dinamika koju u Europi nemamo, barem ne još, jer Kineski proizvođači moraju negdje i zaraditi. 

Još jedna razlog je taj što kineski proizvođači vozila na EU tržište ulaze opterećeni carinama i porezima. Na svako vozilo dolazi osnovna carina od 10 posto, a uz nju i dodatne antidampinške carine koje variraju po proizvođaču. Za BYD tako ukupne carine iznose više od 30 posto, za SAIC (MG) čak više od 40 posto. Osim toga, u Europi se na sve automobile plaća PDV, dok su električni automobili u Kini potpuno oslobođeni tog poreza. A ni transport vozila kontejnerskim brodovima nije besplatan, brodski prijevoz traje i do dva mjeseca, što stvara dodatne troškove i usporava distribuciju.

Ne treba zanemariti da na svojem domaćem tržištu kineski proizvođači imaju već razvijene prodajne i servisne mreže. U Europi ih tek moraju izgraditi, što traži velika ulaganja. Trošak ulaska na tržište i stvaranja povjerenja kod kupaca također utječe na konačnu cijenu vozila. 

Ipak, najveći generator visokih cijena kineskih automobila je želja za zaradom. Kako u Kini, zbog velike konkurencije svi proizvođači bilježe male profitne marže, u Europi Kinezi ne žele prodavati automobile ispod nabavne cijene ili uz malu zaradu. Ovdje žele ozbiljno zarađivati kako bi nadoknadili zaradu koju gube na domaćem tržištu. Zbog toga svoje cijene prilagođavaju ionako (pre)visokim cijenama ostalih automobila na europskom tržištu. 

Električni automobili u Kini mogu biti nevjerojatno jeftini, ali to ne znači da ih možemo jednostavno "preseliti" na EU tržište po istoj cijeni. Razlozi su višeslojni: strože sigurnosne i tehničke norme u EU, visoke carine, razlika u poreznim režimima, troškovi distribucije i ulaganja u tržišnu infrastrukturu. A uz to, Kina se nalazi u povijesnom trenutku tržišne hiperprodukcije, u kojem se gubi novac kako bi se opstalo, pa se Europa vidi kao prilika za dobru zaradu.